Mateja Borovec je jedan veliki sanjar. Sanja da će pobačaj jednog dana biti nezamisliv, a svaka majka, trudnica zbrinuta i sretna jer nosi život u sebi. Utopija? Možda, ali uvjerena je da se isplati sanjati jer tako unosimo novi vjetar u svoje pothvate za život. Taj njezin san ju je odveo na avanturu pokretanja udruge „Studenti za život Hrvatska“ te ju i dalje motivira da kroz Udrugu ulaže napore da se, korak po korak, on ostvari. Kao supruga i majka dvoje djece, svakim danom je svjesnija izazovnosti tih poziva. Time više motivirana da djeluje i bude svjetionik onima kojima je Svjetlo potrebno.

Filip Đekić diplomirani je pravnik, koji je završio studij s diplomskim radom na temu: Pobačaj i pravni položaj oca.

2020. godine postao je certificirani izmiritelj za postupke mirenja pri Hrvatskoj udruzi za mirenje, a 2021. položio je WIPO tečaj za intelektualno vlasništvo.

U borbi za život je već dugi niz godina, te je tako od njenih samih početaka u Hrvatskoj sudjelovao u inicijativi „40 dana za život“, bio je dio nacionalnog tima Inicijative i član udruge „Hrvatska za Život“, te je i vodio nekoliko kampanja u gradu Zagrebu.

Jedne je godine sudjelovao i u organizaciji Hoda za život, a trenutno volontira kao urednik i kolumnist na portalu muzevnibudite.com. Pravnik je u Zakladi Ordo Iuris, a trenutno je odvjetnički vježbenik u odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar.

Filip je rođen 1990. godine, a dolazi iz velike obitelji kao najstarije od četvero djece.

Bračni par Marina i Vladimir Hoblaj iz Murskog Središća roditelji su šestero posvojene te udomitelji većeg broja djece od kojih sedmero još uvijek živi u njihovoj obitelji.

Prve zajedničke godine nakon vjenčanja 1983. Marina i Vladimir proveli su putujući jer je Vladimir diljem Europe nastupao sa svojom glazbenom grupom. 1989. godine vratili su se Hrvatsku da bi se nakon svog duhovnog preporoda posvetili obiteljskom poduzeću za obradu mesa i trgovinu. Od tada su oboje aktivni u kršćanskim i karitativnim programima, najprije humanitarnom radom u vrijeme Domovinskog rata, a Marina je i neko vrijeme volontirala kao asistentica za prijevoz djece s najtežim oblicima tjelesnih oštećenja u Caritasovu domu u Čakovcu.

Vladimir je nekoliko godina bio član međunarodne udruge kršćanskih poslovnih ljudi „CBMC International“ te je bio jedan od pokretača sličnih inicijativa u Hrvatskoj. 1992. godine kraće je vrijeme proveo na pakračkom bojištu, zbog čega se učlanio u „Udrugu veterana, vojnika i domoljuba“ ispred koje je na 2. hrvatskom kongresu psihosomatske medicine i psihoterapije 2019. godine u Karlovcu imao prilike predstaviti autorski rad pod naslovom „Biblijska duhovnost kao temelj posttraumatskog rasta nakon krize“. Mladenačka depresija bila mu je poticaj da pri američkoj organizaciji „Grace Ministries International“ završi edukacijske programe za kršćansko savjetovanje u Budimpešti i Atlanti gdje je kraće vrijeme radio i kao savjetnik. Novootkrivene spoznaje i stečene vještine navele su ga da 2000. godine osnuje udrugu „Nada za život“ u kojoj radi kao predavač, savjetnik, mentor i terapeut.

Susret s američkim redateljem Richardom Montezom i privrženost umjetnosti naveli su Vladimira da 2007. godine osnuje kazalište „CornerstoneArts Hrvatska“. Uz to što su oba supružnika glumila u predstavama, Vladimir je bio producent nekoliko svjetski poznatih mjuzikala i drama kršćanske tematike koje je kazalište izvelo u Hrvatskoj i regiji, dok je Marina pomagala kao kostimograf.

Godine 2009. Hoblajevi zatvaraju obiteljsko poduzeće i posvećuju se udomiteljstvu. Marina je ubrzo postala predsjednica lokalne udruge udomitelja, a nešto kasnije i „Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece“. Inicirala je brojne kampanje u korist ljetovanja udomljene djece, a 2015. je ručno izradila šalove za kampanju „500 šalova za 500 Božićnih poklona“. Marina je bila jedna od glavnih aktera u UNICEF-ovom projektu „Različito ih vidimo, jednako ih volimo“, a sudjelovala je i u provođenju Nacionalne konferencije o udomiteljstvu posvećene razvoju udomiteljstva za djecu romske nacionalnosti.

Godine 2016. Marina i Vladimir pokreću „Kuću mogućnosti“, projekt stambenog zbrinjavanja mladih koji izlaze iz sustava socijalne skrbi uz program mentorstva u cilju njihova životnog osamostaljivanja, a od 2018. godine aktivno su uključeni u međunarodnu kršćansku inicijativu „Svijet bez siročadi“. 2021. godine Vladimir je izdao knjigu „Što učiniti kad se trese tlo pod nogama“, a Marina se pridružila grupi mama koje su u knjizi „Mame za mame“ predstavile različita iskustva majčinstva.

Za svoje su društveno djelovanje Hoblajevi primili različita priznanja: nagradu „Zrinski“ (2000. god) i Povelju Međimurske županije za najviše zasluge u socijalnoj skrbi i humanitarnoj djelatnosti (2019. god), nagradu grada Mursko Središće za dugogodišnji doprinos humanitarnom radu i za promicanje ugleda grada (2016. god) te nagradu „Ponos Hrvatske“ za godinu 2018. Predsjednica Republike Hrvatske 2019. godine odlikovala je Marinu još i „Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske“ za izniman doprinos u promicanju udomiteljstva i rada s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ona je iste godine primila i nagradu za osobu godine grada Mursko Središće, a 2021. godine izabrana je za suca porotnika za mladež pri Općinskom sudu u Čakovcu.

Ethel Pereira dolazi iz Goe u Indiji. Diplomirala je filozofiju na Nacionalnom otvorenom sveučilištu „Indira Gandhi”.

Potpredsjednica je udruge „Umjetnici za život” u sklopu organizacije „Human Life International – Goa”, pro-life organizacije koja okuplja studente i umjetnike kako bi prenijela pro-life poruku kroz različite oblike umjetnosti kao što su gluma, glazba i ples.

Bila je vjeroučiteljica u svojoj župi u Majordi u Goi. Njezina ljubav prema učenju i interes za proučavanje stranih kultura privukli su osobe istih afiniteta iz čitava svijeta. Trenutno živi u Zagrebu, u kojem uči hrvatski s nadom da će jednog dana uživati u romanu na tome jeziku.

Dr. sc. don Damir Šehić svećenik je Zadarske nadbiskupije. Rođen je u Biogradu na Moru 1988. godine, a u istom završava osnovnu školu.  Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, područni studij Teologije u Rijeci završio je 2012. godine i diplomirao s temom Veliki pneumatolog Zapada–Au­relije Augustin pod mentorstvom prof. dr. sc. Nele Veronike Gašpar. Akademske godine 2015./16. upisuje poslijediplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz modula Etičko-moralna i društvena relevantnost teologije i Crkve, područje Moralna teologija. Od početka akademske godine 2018./2019. pohađa Papinsko sveučilište Svetog Križa u Rimu – Pontificia Università della Santa Croce, 1. Ciclo di Comunica­zione Istituzionale, te je za vrijeme boravka u Rimu pitomac Papinskog Hrvatskog Zavoda Svetog Jeronima. Iste akademske godine 2018./2019. započinje izvoditi nastavu kolegija Osnovna moralna teologija, Bioetika i Socijalni nauk Crkve na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Za­dru, u suradničkom zvanju naslovnog asistenta. Pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Tončija Matulića obranio je 2019. godine licencijatski rad iz područja: moralna teologija-bioetika, pod naslovom Pobačaj u perspektivi bioetike i biomedicine. U lipnju 2020. obranio je Doktorski rad na temu Teološko-bioetičko vrjednovanje ustavnosudskih odluka o pobačaju, pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Tončija Matulića i prof. dr. sc. Josipa Grpca. Od lipnja 2021., zaposlen je kao poslijedoktorand na Sveučilištu u Zadru.

Znanstveni interes usmjerio je prema specifičnim temama moralne teologije i bioetike, osobito na pitanja ljudskog dostojanstva i njegovog poimanja u suvremenoj kulturi, granična pitanja početka i kraja ljudskog života, suvremenim izazovima transhumanizma itd.

Imam 44 godine. Rodio sam se u Splitu gdje sam završio fakultet strojarstva. Tijekom studija bio sam član franjevačke mladeži, a kasnije sam se priključio molitvenoj zajednici gdje sam upoznao svoju suprugu Mariju s kojom sam u braku 9 godina.

Kako je Marija od samih početaka bila uključena u inicijativu „40 dana za život“ tako sam i sam bio upoznat s ciljem i programom Inicijative i na taj način se pomalo uključivao, ne kao dio tima nego kao molitelj, te za svu drugu tehničku podršku.

Na poticaj patera Marka Glogovića te udruge “Hrvatska za Život”, postao sam voditelj programa „Iscjeljenje očeva srca“ za pomoć muškarcima koji su zahvaćeni posljedicama pobačaja.